Zemljovid - Samostan svete Katarine na Sinaju (Saint Catherine's Monastery)

Samostan svete Katarine (grčki: Μονὴ τῆς Ἁγίας Αἰκατερίνης) nalazi se na ulazu u klanac planine Sinaj (Sinajski poluotok) pored grada Sveta Katarina (arapski: سانت كاترين, Saint Katherine) u guvernatu Južni Sinaj (Egipat). Samostan se nalazi na visini od 1586 metara, u podnožju brda Horeb (arapski: Džebel Musa) gdje je prema Starom zavjetu Mojsije primio Deset Božjih zapovjedi. Cijelo ovo područje je sveto trima svjetskim vjerama: kršćanstvu, islamu i judaizmu. Samostan svete Katarine je osnovan u 6. stoljeću i jedan je od najstarijih kršćanskih samostana koji još uvijek djeluje. Drugi koji se nadmeće za titulu najstarijeg je također u Egiptu, Samostan svetog Antuna Pustinjaka, koji se nalazi s druge strane Crvenog mora, u pustinji južno od Kaira.

Zbog toga je 2002. godine upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Africi, između ostalog i zbog svojih "bizantskih zidina i samostanskih građevina u kojima se nalazi izvanredna kolekcija ranih kršćanskih iluminiranih rukopisa i ikona, sve uokvireno grubim planinskim krajolikom u kojemu se nalaze brojni arheološki i vjerski lokaliteti i spomenici".

Najstariji spomen isposničkog života na Sinaju je iz jednog putopisa na latinskom koji je navodno napisala hodočasnica imenom Egeria (ili Silvija), galskog podrijetla, iz 381. – 384. godine.

Muhamedova adhinama na kojoj je otisak Muhamedove ruke kao potpis. Kopija iz 1517. godine originala iz 622. godine Iako je samostan poznat kao "Samostan svete Katarine", njegovo službeno ime je Sveti i carski samostan Božje-utabane planine Sinaj, a svetkovina samostana je Isusovo preobraženje. Samostan je postao povezan sa Svetom Katarinom tek oko 800. godine kada su relikvije ove svetice prenesene u samostan (prema predaji čudotvorno djelo anđela), nakon čega je samostan postao jedno od omiljenih kršćanskih mjesta hodočašća.

Jedan od važnijih dokumenata u posjedu samostana je primjerak tzv. "Muhamedove adhiname" kojom je, navodno, sam Muhamed obećao samostanu zaštitu. Sva ostala izolirana anahoretska mjesta na Sinaju su uništili muslimani još tijekom 7. stoljeća.

Samostan je, zahvaljujući arapskoj okupaciji, uspio izbjeći Bizantski ikonoklazam, tijekom kojega su po carskoj naredbi uništene sve slike i samostani u Bizantskom Carstvu. Zbog toga se najstarije ikone općenito nalaze upravo tu, iz 6. a možda i 5. stoljeća, većinom naslikane tehnikom enkaustike.

Fatimidi su u 10. stoljeću unutar zidina izgradili džamiju, ali nikada nije korištena jer nije pravilno usmjerena prema Meki. Tijekom križarskih ratova, usprkos antagonizmu između Zapadne i Istočne Crkve, samostan su darivali podjednako vladari Bizantskog Carstva i Jeruzalemskog Kraljevstva, kao i njihovi podanici. Tada su nastala brojna umjetnička djela hibridnog "Križarskog stila" od kojih se 120 ikona čuva u samostanu, što je najveći broj ovih umjetnina na jednom mjestu u cijelome svijetu.

Samostan je tijekom vremena ustanovio nekoliko svojih ispostava u Egiptu, Palestini, Siriji, Kreti, Cipru i Konstantinopolu. Danas samostan, zajedno s nekoliko ispostava u okolici, čini "Pravoslavnu Crkvu planine Sinaj" kojom upravlja nadbiskup koji je ujedno i opat samostana. Crkva se smatra autokefalnom (samostalnom pravoslavnom Crkvom), no njezina nadbiskupa postavlja Jeruzalemski patrijarh pravoslavne Crkve, koji posljednjih stoljeća stoluje u Kairu, te se ona smatra nadređenom.